"Siesta"

Biću k'o Satir što iz granja viri
i čeka nimfu nestašnu i mladu,
dok oko njega u prozirnom hladu
obleću strasni, mekani leptiri.

Okitiv čelo ružama i travom,
slušaću kako iznad vala vrući'
dopire tvoja pesma, mirišući
mladošću, suncem i požudnom stravom.

Sakupiće se moja duša strasna
u žedan pehar u samotnoj seni,
pijući mlaki glas tvoj iz daljina;

dok ću da snivam žudno jedna krasna,
opojna usta kao mak rumeni,
i jedne zube sitne, od jasmina!