16. i 17. uveče okupilo se nešto svijeta na Ćutinici i odlučilo ljepo se družiti a usput odigrati i malo nogometa. Bilo je i navijanja i ljepih poteza ( ove druge nećemo pominjati, ipak je većina došla tu bez treninga u zadnjih par godina ), nenamjernih grubosti i žestokih duela ali i fer pleja i smjeha kolko oćeš...

18. popodne i uveče u narod se u velikom broju okupio oko Manastira. Takva gužva se teško viđala u bilo koja vremena. Kola su bila gusto parkirana sa obe strane puta od Brine do Mažibrada a veliki broj je morao parkirati čak u mjestu i onda polako pješke. Na relaciji od Brine do Manastira bio je organizovan i prevoz ali su se ipak mnogi odlučili i taj dio preći pješke, kao u stara vremena.

Koliko je svijeta prošlo te noći kroz manastirsku kapiju, teško je reći i nećemo se ni upuštati u procjene. Vidili smo samo da je sve proteklo na najljepši način, da je atmosfera bila odlična i da je narod mogao samo najprijatnije uspomene ponjeti sa sobom nazad, uz Brinu i onda dalje, tamo odakle je došao. U manastirskom krugu bilo je svečano, uz mnogobrojne susrete i veselu priču prijatelja, rođaka i poznanika... ..