Vladimir Ardalić............Basna

Jedan čoek imao magarca koga je sučesto tovario. Drugi čoek, koji je trevljivao, đe taj gona pod tovarom teškim magarca, pa videći ga, da je kapac vući, ćedijaše ga premamiti onako dobra sebi, pa mu poče besjediti : “Ajde meni, ja ću te oženiti, nećeš tako mršav biti”. Magarac umi i na jednu sumi: ”Od jednog zla da idem na gora dva? Kad bi me novi goso oženio , kapac me u gore mjesto dati, nego sam sad mršav. Što veli, da bi me gojio i bolje zobio, to bi me više tovario. Kako mi je, tako mi je, ja ću služiti mog starog gospodara. Đe sam, da sam, ošljarica mi ne vali.“ – Opet mu reče taj, što ga mami: “Nemoj biti budala! Ja ću tebe u štali na jaslije dobrije držati; davat ću ti sjena ka svila i zobi, pa ćeš, što nijesi dočeka, dočekati. Tamo te bije zima i noć i dan, a u mojoj štali toplina je ka u peći.“ Misli se i misli magarac te na jednu smisli i reče: “Ti veliš, da bi mene dobro gojio, a moj sadašni gospodar puno bi me žalio, jerbo sam š njim naučio. Meni ne udi po polju travu pipati niti mi udi po noći led. Aljina mi je dobro postavljena, da bi se i ti ogrija oda me na leđu. Nego bi mi udilo u štali svezanu biti. ” Kad to ču ovaj, što ga mami, reče, da će mu biti bez puta lagani put. Videći magarac, da ga se okaniti neće, pa reče : “O ću tebi, a da što ću? Ali ti samara na kosti moe neću metati; što mi je ispod njega ćurak od ražine, osalen oću, da je od skerleta i od svile zelene. ” Obeta to sve novi gospodar i prista. Reče magarac opet:“ Ako me budeš dobro raniti, istije stopa oću da me oženiš sa devet žena, a to su tri mlade, tri sredovječne i su tri stare oprljave; te ako si ti kaderan nas desetoro raniti, onda nemoj da ti po polju smokve limamo, jer ćeš pasti i na zlo napasti, đe ćemo ti veliku štetu učiniti.“ Predomisli se novi gospodar pa u sebi reče:” Ja imam jednog pridobra konja ; š to bi njima desetorici uma dao, to konju mogu deset puta”, pa mu reče:” Oj tovare, ko te naučio, u paklu se namučio!” – Tovar će njemu:” Vidiš li me od uva do repa, a od repa dođe mi među uši pa mi pade u pamet, da će mene moj gospodar, koji I jest, više puta faliti, a kod tebe bi mogao i plakati.

Nu, nu goso, ja sam se naučio đe jati đe tovariti, a kad mi dodija, prevalim se; a da tebi to učinim , a da bi me zobio i oženio, kako veliš, izmjerio bi me od pete do glave.“ Onda ga se ovaj okanu i reče:” Poj zdravo, revi zdravo, ti za me nijesi.” Uši baci po sebi, okelji se repom, manu tri put nogam, baci se i prdeknu pa odigra niz polje govoreći: „ Nu ti, što me zoveš, ajde zapjevaj ka i ja, bit ćeš tovar ka i ja!“ Više tu svijeta biše i taj se zastidi; u toj stidoći stvori mu se uši i rep ka i u magarca. Gleda ga iz kamare žena i reče: “ To ti je goniti se s magaradma! Ti da bude si gonio se s ljudima, primio bi I sliku ljucku.” On joj reče: „ Ovo kako e došlo, tako će i proći. Da bude kojom srećom po te magareće sve pri meni bilo, ti bi mi voljelija.“