O Buldožeru u Kistanjama...

  • Boris Bele (gitara, vokal)
  • Marko Brecelj (glavni vokal)
  • Borut Cinc (klaviature)
  • Tone Dimnik (bobni)
  • Uroš Lovšin (gitara)
  • Vili Bertok (bas gitara)

Skoro pa punih 30 godina je prošlo od nastupa Buldožera u Kistanjama u Domu kulture...

 

 

 

 

 

 

 

 


Nova pozornica sa velikim crvenim zavjesama od pliša koje je Đoko donio kod moje matere da sašije ( a bilo je oko četri pece platna ili oko 100 metara pliša, koje je trebalu spojiti u svečani zastor. Đoko je ima običaj da zavjesu razmiče kad bi pušta film: uglancani parketi sa 4 asa – paziš da se ne poklizneš ako si doša u cipelama sa kožnim đonom ( drugih nije bilo ni kupiti osim gumenjaša u Borovu), nagari grijanje na naftu koja guši a koje je izviralo ispod pozornice i pržilo po prvom redu da se oznojiš, pusti kakvu laganu muziku dok se narod smjesti na numerisana mjesta, stiša muziku i lagano smanji svjetlo dok se razmiču ogromne crvene plišane zavjese iza kojih se pomalja bijelo filmsko platno i kreće film. Iluzija sedme umjetnosti može da počne kako je Đoko Novaković zamislio. Uto i Vuka, žena mu, zatvara ulazna vrata i navlači zavjesu protiv svjetla iz antrea i kome se nalazio ulaz u klozet ako se nekome pripiša pa mora izaći za vreme trajanja filma

 





 
 











Đoko je razmaknuo crvene plišane zavjese do kraja i podveza ih crvenim kaišima od pliša, a na pozornicu se smjestio bend iz Ljubljane: na sredini stojeći mikrofon, na kome je Brecelj recitirao, pjevao, urlikao, plakao, smijao se i psovao... Bočno od njega dva gitarista ljevo i gitarista i klavijature desno, a bubnjar iza njega. Koncert sa pjesmama sa prvog LP albuma i recitacijama nadrealne poezije obasuo je salu doma ispunjenu do posljednjeg centimetra narodom rokerskim cijele Bukovice i šire. Možda je na početku bilo pomalo i skepse, ali poznati refreni sa albuma koji se tada regularno slušao i na radio Zagrebu u podne nedjeljom, razgalili su publiku koja je malo po malo hvatala ritam neobičnih slovenaca, da bi se atmosfera pri kraju koncerta zapalila toliko da se pretvorio u hepening koji skoro da nije imao kraja. Svirali su i pjesme koje su upravo izdali na drugom LP a već su bile hitovi. Da bi sve bilo što jasnije, Bele i Brecelj prvo su odrecitovali kompletan tekst da bi ga nakon toga i odsvirali. Poentirali su sa nekoliko pjesmauljaka Beatlesa i za kraj Satisfakcija od Stonesa. Zabava je nastavljena i nakon prekida oficielnog programa uz muziku sa trake na koju se đuskalo do ponoći po tadašnjem običaju. Tada su sa pozornice sišli svi među publiku i razmjenjivali utiske. Tako mi je i prišao bubnjar Tone koji je tek počinjao da fura pank fazon, da me pita odakle mi najlon košulja (a model 50 i neka, koju sam naša u ćaćinom ormaru) a probužana sa bezbroj zihernadli različitih veličina i uza sve to ćaćina uska crna svilena kravata sa malim čvorom. Znam da sam bio zbunjen njegovom zapanjenošću da »panka ima i u Hrvaškoj a ne samo pri Ljubljani«. Sex pistolsi su tada uzimali zamah i malo kasnije pojavila se Pekinška patka u Novom Sadu. Bilo mi je šik provocirati okolinu sa zihernadlama čak i u školi, ali mi zbog ocjena nisu ništa govorili, svi su me snadbjevali sa što manjim zihernadlama kojih nije bilo kupiti, tako da sam ispraznio mnogočije škafetine dok nisam naniza oko stotinjak po trapericama. Te večeri sam namjestio jednu na ljevi obraz tako da se čini kao da je probužan, što je dodatno zbunilo Dimnika koji se tada razlikovao od ostalih kratkom kosom, bjelom košuljom i uskom kravatom. Brecelj je bio čupav da čupaviji nemre bit. I nosio je oko vrata na lancu veliki INSA budilnik sa dva zvonca ( kao sa bicikle). Normalno da smo se svi skupa slikali, ali me ne pitajte gdje je slika.

Sada poslje toliko godina samo sjećanje na taj koncert i najava za ovogodišnje koncertiranje u SKC, budi sjećanja i na ploču koju sam jedini imao u Kistanjama, pa je kružila po gramofonima mojih prijatelja dugi niz godina, a mislim da sam je kod Jove Perića pohranio u njegovoj kući. Kao đak putnik, najavu za koncert u vidu smeđe džambo - plakate sa stopalom i ispruženim srednjim prstom zaljepio sam na ulazu u željezničku stanicu u Kninu i Kistanjama, velike oko 2 metra, sastavljene iz 6 dijelova, tako da svi koji su htjeli znali su gdje treba doći na dobar rock koncert - u kistanjsku Sokolanu! Sljedeći najbliži koncert bio je u Splitu, a došli su uz Rijeke.


 
  I još malo o Buldožeru, a nema veze sa Kistanjama...
.............................-nemontirani materijal, nabacano onako pa se snađite-

Buldožer ~ Pljuni istini u oči, 1975., Ljubljana.

Prvi LP grupe BULDOŽER, Ljubljana - (Alta-1975).
Naziv elpija: PLjUNI ISTINI U OCI
Prvi LP grupe BULDOŽER, Ljubljana - (Alta-1975).
Naziv elpija: PLjUNI ISTINI U OCI
BULDOŽER =
Boris Bele: solo glas & guitar;
Uroš Lovšin: guitar;
Borut Cinc: Hammond orgulje;
Štefan Jež: Ludwig bobni;
Marko Brecelj: sve i svašta;
Veble dr. Andrej: bas (jede u samoci).

Snimano u studiju «Akademik», Ljubljana
od kolovoza do listopada 1975.
Snimatelji: Aco Razbornik i Miro Bevc.
Efekti: Brane Šturm i Jovo Kovše.
Prisutan: Deco Žgur.
Omot: Slavko Furlan.
Muzicki producent: Dražen Vrdoljak.

Blues Gnjus

(blues 4 vaške...telesne...bre...)
Uu mom odijelu ima mjesta za sve
ima mjesta za sve za sve te sitne male uši
životinjice drage
uu mome tijelu ima krvi za sve
ima krvi za sve za sve te male žedne stvore
životinjice draage
Ima mesta za blues gnjus
ima mesta za blues gnjus
ima mesta za blues gnjus
za too jadno malo cedo
životinjicu draagu
Uu mojoj glavi ima majka za sve
ima majka za sve
za sve te male žedne ljude
životinjice draage
Ima mesta za blues gnjus (3 puta)
Za too jadno malo cedo
životinjicu draagu
Uu mojoj glavi ima majka za sve
ima majka za sve
za sve te male žedne ljude
životinjice draage
Ima mesta za blues gnjus (3 X)
Za too malo jadno dijete
životinjicu draagu

U zaglavlju omota je napisano:
Magazin za daltoniste, bicikliste, rock gitariste,
djecu i vojnike, teške bolesnike, profesore i grobare,
striptizete, psihopate, konduktere i mornare...
 

Meni se i dan danas vrti melodija ove pjesme:

Život to je feferon

O,o,ooo život šta je to?
To je feferon!
Crven ili žut,kratak,ali ljut!
Crven ili žut,kratak,ali ljut!

O,o,ooo sreca šta je to?
To je ona stvar zbog koje pjeva covik!
To je ona stvar zbog koje place jadnik!

O,o,ooo ljubav šta je to?
To je ona stvar zbog koje srce kuca!
To je ona stvar zbog koje kurac puca!!!

Novo vrijeme

Drugovi!
Nas radni zadatak
u prelaznoj buducnosti
cuvajmo granice mogucnosti

Drugovi i drugarice !
Naša obostrana želja
napraviti korak naprijed
u novome svijetlu
II. poluvrijeme
Snažni mladici
prebacuju svijetski rekord
visoko
više! puno više!
puno više nego prije rata

Novo vrijeme. Staro stanje
Novo vrijeme isto sranje!

Novo. novo. novo vrijeme

Drugovi ! (i domacice)
U postepenom porastu (pravo zadovoljstvo)
u kriticnim godinama (može donijeti promjene)

opet cemo dokazati (neotpornom organizmu)
ako bude trebalo
3 puta dnevno jednu
žlicicu uz malo vode!

Novo. novo. novo vrijeme
Vrijeme danas:
Duboko podrucje niskog zracnog pritiska.
koje se krece od Zapada prema Uralu
zahvatit ce nocas naše krajeve!

Novo. novo. novo vrijeme
"Novo vrijeme, drugovi, donosi sa sobom i nove zadatke!"
(podvukao je na kraju svog izlaganja)

Nukleus sastava Buldožer nastao je krajem šezdesetih godina kada je sedamnaestogodišnji gitarista Boris Bele osnovao grupu Sinovi u kojoj su svirali klavijaturista Borut Cinc i basista Andrej Veble. Bele je zatim predvodio grupu Sedem svetlobnih let (Sedam svetlosnih godina) koju su cinili gitarista Dušan Žiberna (kasnije u Pankrtima), Cinc, Veble i pevac Andrej Trobentar, kasnije lider sastava Na lepem prijazni. Grupa je retko nastupala, ali su nekoliko godina uporno vežbali i imali sopstveni materijal, blizak onome što je Buldožer kasnije svirao.
Prvi veci uspeh postigli su na festivalu BOOM 74 a njihova pesma "Krinko razkrinkaj" objavljena je na živom albumu sa te smotre. Bez nekih vecih ambicija poceli su da rade sa Markom Breceljem (ex Krik) koji je u to vreme radio LP "Coctail" (RTV U 1974). Pocetkom 1975. godine Brecelj je konkurisao na Opatijskom festivalu, gde je njegova pesma primljena, ali kada je poceo da radi sa grupom, shvatio je besmislenost festivalskog pojavljivanja. Predložio je Beleu da nastupe kao duet što im je bila dobra prilika za razaranje festivalskog štimunga. Napravili su nekoliko solidnih skandala te se, naravno, nisu probili u finale. Od marta 1975. godine nastupaju pod imenom Buldožer po ideji Borisa Belea koga je inspirisalo jedno delo slovenackog pesnika i njihovog dugogodišnjeg prijatelja Ivana Volarica Fea. Originalnu postavu grupe su pored Brecelja i Belea, Cinc Borut i Andrej Veble, Uroš Lovšin (gitara) i Štefan Jež (bubnjevi). Prvi veci nastup imaju na BOOM festivalu u Zagrebu iste godine. Tada su se za njih zainteresovali urednici iz Jugotona, ali su pregovori bili bez uspeha. llanovi grupe se odlucuju za PGP RTB jer su procenili da ce njihova vrsta humora imati dobar odjek u Srbiji. U Ljubljanskom studiju Akademik avgusta iste godine pocinju snimanje debi albuma "Pljuni istini u oci" koji izlazi u decembru. Serija za to vreme vrlo neobicnih kompozicija "Yes, my baby, no", "Ljubav na prvi krevet", "Blues gnjus", "Život je feferon", kao i efektan omot u obliku novine sa njihovim otkacenim žurnalistickim radovima, ucinili su da prvi tiraž plane za kratko vreme. I pored interesovanja publike, PGP RTB je odbio da plocu doštampa, jer su neke stvari na omotu i u pesmama "bile sporne". Šta je to smetalo ni danas nije razjašnjeno. Nije ih bilo u medijima, ali zato tokom cele 1976. godine prodiru u javnost živim nastupima, gradeci imidž freak grupe na tragu radova Frenka Zape (Frank Zappa). Tu slicnost su oni uvek negirali predstavljajuci se kao "jedan tipican narodnozabavni ansambl iz Slovenije" (Eine tipische Exportartikel aus Slovvenien). U prvo vreme Buldožer nije bio najbolje prihvacen ni u Sloveniji, tako da su im koncerti cesto otkazivani. Ipak, oni su prva slovenacka grupa koja je u ljubljanskoj hali Tivoli održala koncert i to juna 1976. godine, pod nazivom "Povratak otkazanih". Uprkos svemu, te godine su u Zagrebu dobili nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za muzicko stvaralaštvo. Oktobra 1976. godine u Novom Sadu, opet za PGP RTB, snimaju album "Zabranjeno plakatirati" u postavi koju pored Brecelja, Belea, Cinca i Lovšina cine novi clanovi Vili Bertok i Tone Dimnik. Zatim krecu zamorne konsultacije sa izdavacem. Sugerisano im je da rec nirvana promene u kafana, a stavljane su im primedbe da imaju suviše pornografske tekstove. Snimci su se u toj firmi kiselili godinu dana, sve dok ih nije otkupio slovenacki Helidon i objavio novembra 1977. godine. Na tom albumu kroz pesme "Helga", "Djevojcice", "Dobro jutro madamme Jovanovic", potvrduju sklonost ka crnom humoru i sarkazmu. U meduvremenu, Bele odlazi u vojsku, Lovšina zamenjuju novi gitaristi Janez Zmazek i Dušan Žiberna, a tu je i novi bubnjar Dušan Vran. Ubrzo u JNA odlazi i Brecelj. Marta 1978. godine nastupaju kao predgrupa na koncertima sastava Dr Feelgood po Jugoslaviji. Septembra iste godine postavljaju osnovni koncept sledece ploce "Izlog jeftinih slatkiša", a u isto vreme dobijaju ponudu da za film "Živi bili pa vidjeli" Milivoja Puhlovskog i Bruna Gamulina urade muziku. Kao "statisti sa posebnim zadatkom" u filmu glume koncertno izvodenje pesme "Novo vrijeme" u zagrebackom klubu Lapidarij. Marta 1979. godine grupu napušta Marko Brecelj i krece u samostalnu karijeru. Ovaj razlaz su mnogi protumacili kao sumrak Buldožera, ali su se prevarili. Juna meseca pridružuje im se zagrebacki književnik i gitarista Davor Slamnig. Uoci filmskog festivala u Puli objavljuju maksi singl sa muzikom iz filma "Živi bili pa vidjeli" a iz novina saznaju da su dobili Zlatnu arenu. Iako je u konkurenciji za Zlatnu arenu bilo i Bijelo dugme, oni su tvrdili da su vrlo skromno potplatili žiri. Zbog obaveza prema Armiji, iz grupe odlazi basista Vili Bertok, a mesto se ponovo nudi starom
lanu, doktoru Vebleu. Buduci da je on vec duže vreme radio u mariborskoj bolnici, poziv prihvata kao dobrodošlo osveženje.
Pocetkom 1980. godine u ljubljanskom studiju Tivoli snimaju "Izlog jeftinih slatkiša", plocu koja im donosi prve radijski hit "Žene i muškarci", a tu su i "Okrutni bogovi Istoka", "Slovinjak punk", "Boogie za prijateija". Prvi put ostvaruju formu trominutnih pesama uz citavu smešu razlicitih žanrova iako se kao autor nekih tekstova pojavljuje Marko Brecelj, jasno je da kicmu grupe sada cine Bele i Cinc
. Njih dvojica su uradili produkciju, a Bele je preuzeo ulogu vokalnog soliste. Posle drugarske saradnje sa Pankrtima, Cinc septembra 1980. godine odlazi u JNA. Na koncertima povodom nove ploce, Cinca zamenjuje saksofonista Lado Jakša (koji se odlicno snalazi i za orguljama), muzicar sa dugim jazz pedigreom. Dodatno pojacanje na nastupima bila je atraktivna crnka u carapama sa podvezicama koja je tokom biseva gotovo sve svlacila sa sebe. U to vreme Boris Bele dobija posao urednika u Helidonu, pa organizuje otkup njihovog prvog albuma od PGP RTB-a. Reizdata, ploca opet odlicno prolazi na tržištu. Da se Bele snašao u ulozi urednika, potvrduje to što je objavljivao ploce grupama kao što su Na lepem prijazni, Film, Lacni Franz, Luna, Mizar, Let 3, KUD Idijoti i drugima. Davor Slamnig, ovencan nagradom Sedam sekretara SKOJ-a za zbirku pripovedaka, odlazi iz grupe, a u bend se vraca gitarista Janez Zmazek. Sa njim oktobra 1981. godine snimaju rockabilly orijentisan mini LP "Rok end roul" na kome su pored prepeva rock'n'roll standarda "Blue suede shoes" ("Plesne cipele") i njihove pesme slicnog stila. Tom plocom ucinili su prvi pravi zahvat u revival u tadašnjoj jugoslovenskoj rock muzici, dodavši svom minulom radu još nekoliko ubedljivih hitova. Na koncertima pocetkom 1982. godine snimili su dupli živi album "Ako ste slobodni veceras" na kome su duhovite Beleove najave i podjednako uvrnuti razgovori novinara Dražena Vrdoljaka sa posetiocima na koncertima. Medu reprezentativnim materijalom cak su cetiri verzije pesme "Helga" (originalna, takozvana underground, disko, neoromanticarska i tirolska sa harmonikama i jodlovanjem), prepev pesme "Roll over Bethoven" prilagoden u "Ko jebe Buldožer", ali i blesavi duet brace Huberta i Crtomira (maskirani clanovi grupe) koji urlaju "Hey Joe" i "Another Brick In The Wall" u duhu crnogorskih napeva. Na ploci se našlo i dosta njihovih pesama. Sledeci studijski album "Nevino srce" objavljuju krajem 1983. godine kumujuci mu podnaslovom "Nova zbirka ljubavnih i rodoljubivih pjesama". Na toj ploci se vec osetio kreativni zamor, ali su zablistali u pesmama "Slovenija", "Mrtvaci" i "Smrt Morisona Džima" uradenoj u prepoznatljivom epskom desetercu.
Po objavljivanju ploce nameravali su da naprave pauzu od godinu dve, ali ona je potrajala punu deceniju. Bele se 1984. godine preselio u Beograd kao predstavnik Helidona, dr. Veble se posvetio medicini, Cinc je otvorio studio, a Dušan Vran je tezgario po moru i Italiji. Krajem 1989. godine izašao je njihov kompilacijski CD "Nova vremena" sa pesmama iz perioda od 1975. do 1983. godine.
Pocetkom devedesetih su povremeno vežbali, postepeno su nastajale nove pesme i rešili su da snime povratnicku plocu. Kada je snimanje i miksovanje bilo skoro završeno, u studiju Tivoli je izbio požar i sve je propalo. Postupak su ponovili u Cincovom studiju i krajem 1995. godine je izašao CD "Noc". U postavi Bele, Cinc, Lovšin, Vran i uz novog basistu Vena Jemeršica (dr. Veble je u meduvremenu postao šef odeljenja za nuklearnu medicinu), predstavili su se u staroj formi. Na ploci se nalazi materijal koji je nastajao tokom poslednjih pet godina a jedna od najstarijih "Vojno lice" potice iz 1991. godine. Povratak na scenu obeležili su serijom koncerata.

Diskografija
"Pljuni istini u oci" (PGP RTB 1975)
"Zabranjeno plakatirati" (Helidon 1977)
"Živi bili pa vidjeli" (mini LP Helidon 1979)
"Izlogjeftinih slatkiša" (Helidon 1980)
"Rok end roul" (mini LP Helidon 1981)
"Ako ste slobodni veceras" (Helidon 1982, dupli živi)
"Nevino srce" (Helidon 1983)
"Nova vremena" (Helidon 1989, kompilacija)
"Noc"(Helidon Silver red music group 1995)


A našli smo na internetu i ovo:

Pevac koji uveseljava publiku

Legendarni jugoslovenski roker Marko Brecelj , roden u Sarajevu 1951. godine, snimio je prvi solo album 1974. godine, pod nazivom „Coctail“ (RTV Ljubljana) za koji je dobio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Naredne godine, pridružio se grupi „Sedam svetlobnih let“, koja menja ime u „Buldožer“, sa kojom je snimio albume: „Pljuni istini u oci“, „Zabranjeno plakatirati“, „Živi bili pa videli“ i „Izlog jeftinih slatkiša“, izgradivši imidž cinicnog, nepredvidljivog i ekscesima sklonog izvodaca. Znao je da na binu izade u invalidskim kolicima, ili da pali sebi kosu i bradu, da uveseljava publiku pricom i akrobacijama. Iza Brecelja su i albumi: „Parada /Majmuni/ Trotoari“, „Svinjam dijamante“, „Desant na Rt Dobre nade“, „Javna vaja“... Deo njegove biografije je i cinjenica da se više puta kandidovao za gradonacelnika Kopra, kao i da je predvodio demonstracije protiv posete Pape Sloveniji i protiv ulaska Slovenije u NATO.

Marko Brecelj, legenda jugoslovenskog roka, u okviru svoje mini turneje po Srbiji koju je nazvao "Druga prijateljska ofanziva - trocasovni program mekog terora". Brecelj, poznat kao lider kontroverzne slovenacke rok grupe "Buldožer" koja je otvoreno ismevala sve "vrednosti" jugoslovenske estrade, dobitnik je i nagrade Sedam sekretara SKOJ-a za svoj solo album "Koktel" (1974, RTV Ljubljana).

Tokom godina provedenih u "Buldožeru", izgradio je imidž cinicnog, nepredvidivog i ekscesima sklonog izvodaca koji je na binu izlazio u invalidskim kolicima, sebi palio kosu i bradu i uveseljavao publiku skandaloznim izjavama. Na koncertima, sebe je cesto predstavljao kao Oliveru Katarinu ili kao Zdenku Kovacicek. Brecelj rukovodi Omladinskim kulturnim centrom u Kopru i predvodi organizaciju "Društvo umerenog napretka u granicama zakona". Predvodio je demonstracije protiv posete Pape Jovana Drugog Sloveniji i protiv ulaska Slovenije u NATO.

I na kraju, možda će vas zanimati kako su izgledale postave benda kroz vrijeme:

1975

  • Boris Bele ( kitara , vokal )
  • Marko Brecelj (glavni vokal)
  • Borut Cinc ( klaviature )
  • Štefan Jež ( bobni )
  • Uroš Lovšin (kitara)
  • Andrej Veble ( bas kitara )

1977

  • Boris Bele (kitara, vokal)
  • Marko Brecelj (glavni vokal)
  • Borut Cinc (klaviature)
  • Tone Dimnik (bobni)
  • Uroš Lovšin (kitara)
  • Vili Bertok (bas kitara)

1979

  • Boris Bele (kitara, vokal)
  • Marko Brecelj (glavni vokal)
  • Borut Cinc (klaviature)
  • Vili Bertok (bobni)
  • Uroš Lovšin (kitara)
  • Janez Zmazek (bas kitara)

1980

  • Boris Bele (kitara, vokal)
  • Borut Cinc (klaviature)
  • Davor Slamnig (kitara)
  • Andrej Veble (bas kitara, vokal)
  • Dušan Vran (bobni)

1981 ...

  • Boris Bele (kitara, vokal)
  • Borut Cinc (klaviature)
  • Andrej Veble (bas kitara, vokal)
  • Dušan Vran (bobni)
  • Uroš Lovšin (kitara)
  • Janez Zmazek (kitara, bas kitara)

1990 ....

  • Boris Bele (kitara, vokal)
  • Borut Cinc (klaviature)
  • Ven Jemeršic (bas kitara, vokal)
  • Dušan Vran (bobni)
  • Uroš Lovšin (kitara)

    The kraj...