Kokoška

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kokoška

Domaca kokoška (Gallus gallus domesticus)

Domaca kokoška ( Gallus gallus domesticus )

Sistematika

Carstvo:

Animalia

Koljeno:

Chordata

Klasa:

Aves

Red:

Galliformes

Porodica:

Phasianidae

Rod:

Gallus

Vrsta:

Gallus gallus

Podvrsta:

G. g. domesticus

Trojno ime

''' Gallus gallus domesticus'''
Linnaeus , 1758 .

 

Domaca kokoška ili kokoš ( Gallus gallus domesticus ) je uzgojni, odomaceni oblik divlje kokoške, vrste porijeklom iz Jugoistocne Azije . Pripada porodici Phasianidae iz reda Galliformes .

Kao domaca životinja , domaca kokoška ili kako ju se cešce zove, kokoška je uzgojena u velikom broju najrazlicitijih oblika, obilježja i varijacija boja. Trenutno evropski standardi pasmina domacih kokoši prihvataju više od 180 poznatih pasmina. U svijetu se uzgaja još daleko veci broj pasmina. Postoje i razlicite boje jaja , kao na primjer bijela, smeda, zelena, crvena...

U komercijalnoj proizvodnji mesa i jaja koriste se najcešce hibridne pasmine.

Izgled

Domaca kokoš (mužjak pijetao , ženka koka ili kokoška tokom godine, a u vrijeme kad leži na jajima i vodi pilice naziva se kvocka , mladunce pile , kastrirani pijetao kopun ) teži od 1,5 do 5 kg, što ovisi o pasmini . Kod životinja iste pasmine mužjak, pijetao, teži je do jednog kilograma od ženke, koke. Pored toga, uzgojene su i patuljaste pasmine koje teže izmedu 500 i 1.200 grama.

Kao kod vecine vrsta kokoški, i kod domacih je izražen spolni dimorfizam . Posebno obilježje cijelog roda Gallus pa tako i domacih kokoši je crvena krijesta koja može biti razlicitih oblika. To je mesnata izraslina na vrhu glave ptica ovog roda koju imaju oba spola, no kod mužjaka je uvijek veca, a obilježava ga i rep u obliku srpa .

Donji dio noge je najcešce bez perja , no postoje i pasmine kod kojih i na tom dijelu nogu raste perje, sve do perja na prstima. Stopalo im je u pravilu anizodaktilno , što znaci da imaju 4 prsta, tri okrenuta prema naprijed, a jedan prema nazag. No, postoje i pasmine s pet prstiju, kod njih su prema nazad okrenuta dva prsta.

Odrasli pijetlovi imaju i "stražnji prst", cesto nazvan i ostruga ili mamuza. Pijetlovi ga koriste kao oružje u napadu na konkurenta. Ta mamuza neprekidno raste, i kod starijih pijetlova može biti prilicno duga i šiljata, može služiti i za odredivanje starosti životinje.

Glasanje, "kukurikanje", pijetao koristi kao zvucno obilježavanje vlastitog teritorija. Obicno se javlja u svitanje, oko podneva i u sumrak. U doba antike kukurikanje je služilo i kao oznaka doba dana, iako pijetlovi mogu kukurikati u svako doba dana.

Oci su im postavljene postrano na glavi, pa ne vide prostorno. Zbog toga, da bi dobro vidjele svoju okolinu, prisiljene su na brzo kretanje glave lijevo-desno, kako bi vidjele s oba oka.

Ponašanje

Jednodnevno pile

U prirodnom okolišu kokoši jedu sjemenke , gliste , insekte pa cak i miševe . Dok traže hranu , kokoši se rado zadržavaju u okolišu u kojem postoji mogucnost sakrivanja. Tvrdu hranu u želucu usitnjavaju gastroliti .

Domace kokoške mogu godišnje snijeti 250 do 300 jaja ako se sneseno jaje svaki dan uklanja. Ako se jaja ne uklanjaju redovno, kokoška ce poceti sa sjedenjem na jajima ako joj je nagon za ležanjem dovoljno izražen. Kod savremenih pasmina, ovaj nagon je izbjegnut, ili snažno reduciran. Promjenom hrane iskljucivo na pšenicu nagon se najcešce ponovo javlja. Nagon za ležanjem na jajima može biti i narušen, tako da kvocka napusti gnijezdo prije nego što se pilici izlegu. Ova je pojava cesto prisutna kod kokoši koje su se izlegle u inkubatoru . Ležanje na jajima traje normalno 21 dan.