.........................................................IN MEMORIAM
................................................. Grulović Nikola-Grule
Skoro su dvije godine pasale otkako je u Kistanjama sahranjen Nikola Grulović, većini nas - njegovih bivših đaka - poznatiji kao nastavnik Grule. Tim povodom, želimo se na našem sajtu sjetiti ovog čovjeka iskreno predanog porodici, profesiji i crkvi.
Počećemo pismom koje nam je poslala njegova ćer Radojka Grulović:
"Imam veliku želju da kažem koju riječ povodom dvogodišnjice smrti moga oca Nikole Grulovića koji je preminuo 29. 2. 2008. g. u Novom Sadu, u osamdeset drugoj godini života, a sahranjen 04.03.2008. g. u Kistanjama na groblju kod Svetog Nikole. Nikada neću zaboraviti te momente. Bilo je kao najhladnijeg zimskog dana i to ne u Dalmaciji, nego negdje u kontinentalnim predjelima. Ne samo da je temperatura bila niska, nego je bura prosto urlala. I nikada mi neće biti jasno odakle je došlo toliko ljudi iz naizgled praznih Kistanja i okolice da mom tati oda posljednju poštu. Zahvaljujem se i onima koje sam poznavala i onima koje nisam. Mnogo se zahvaljujem i našim novim Kistanjcima koji su doselili iz Janjeva i drugih mjesta i kojima nije bilo teško da po takvom vremenu dođu na opjelo i sahranu. Posebno zahvaljujem Jovici Gruloviću koji je mlađe |
|
|
sveštenike i građane upoznao sa tatinom apsolutnom privrženošću Crkvi, Bogosloviji, a biću slobodna da kažem i sa njegovim zaslugama na tom polju. Ima još starijih ljudi koji mog oca pamte kao uču, dok je za đake bio Grule. Zbog svoje strogosti nije bio baš omiljen među učenicima, ali po završetku škole i odlasku iz Kistanja odužili bi se često dirljivim izjavama zahvalnosti i odobravanja. Pošto danas nisam baš skromna, reći ću da sam i sama jedna od onih koje su u školama velikih gradova pitali ko ih je tako dobro naučio srpsko-hrvatski jezik. A Grule se zaista nije štedio. Pamtim ga kako u zimsko jutro, dok se vanka još mrak bori sa svitanjem, bez vatre u špakeru, posljednji put lista đačke sastave da mu ne bi promakla koja greška ili previsoka ocjena. Ponekad bih i ja ustala ranije pa sam tako s njim naučila piti ruski čaj. To mi je jedna od najljepših ranih uspomena, a ruski čaj zauvjek omiljeno piće s mirisom djetinjstva i budućih dana. Ne zamjerite što se ovoliko raspričah, sjećanjima i ljubavi nikad kraja. Još jednom hvala i veliki pozdrav svima koji su tog tužnog 4. marta 2008. bili s nama na groblju i u našoj kući. Pozdravljam sve Kistanjce u voljenom zavičaju i one rasute širom svijeta kao i trudbenike sajta."
......-Kolektiv OŠ Jovo Martić Kistanje krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka-
Nastavnik Grule, kako i njegova ćer Rada reče, bio je strog nastavnik. Pravičan isto tako. Važan i nezaobilazan šaraf u edukativnoj mašineriji kistanjske osnovne škole, koja je izbacila sa svoje proizvodne trake obilje kasnije visoko obrazovanih i obrazovanih, a još važnije od toga vrednih i časnih ljudi.
Kao tipičan predstavnik nastavnika starog kova, radio je predano i znao presaditi znanje. Nije dozvoljavao na satu buku, kliberenja, dreku, nedisciplinu bilo koje vrste. U to vrijeme jedna od legalnih i opće prihvaćenih pedagoških metoda je bilo i čupanje ili uvrtanje bafa, što je on znao praktikovati nad ekstremno nedisciplinovanim đacima. Nikad bez velikog razloga i nikad preko mjere...
Bio je iskreni vjernik, a mora se dodati i - u vremena kad to nije bilo ni preporučljivo ni popularno...
Iako strog u školi, uvijek je bio vrlo poštovan i đaci su o njemu isključivo sa velikim poštovanjem i pričali. Čak i oni koji su mu znali napraviti u to vrijeme i velike neprijatnosti na satu, pogotovo pri kraju radnog vijeka, koristeći sve slabiji vid našega Grule...
-Milivoj Nikolić, Milan Bezbradica, Nikola Grulović, Đuro Rusić i Mlađo Despenić-
Nekih od pomenutih škandala iz školskih klupa prisjetio se jedan Grulin đak ovih dana. Naglasivši da se i dan danas kaje što je to radio, ispričao je kako je davnih godina nabavio tamjan i zapalio ga u peći par sekundi prije nego što će Grule ući u razred. Razgorio se tamjan opasno za par minuta i počeo se širiti gusti dim koji je za sekund rasplakao sve u razredu, a onda je krenulo kašljanje, iskakanje kroz prozore, bježanija i dreka kroz hodnike. Prava uzbuna koju su svi u razredu jedva dočekali, a koja se jedva nekako smirila. Kazna je bila jednostavna, ali efikasna. Jedinica je bila zacimentirana, a bafe dobro uvrnute. Đak je zamolio da mu ipak ne objavimo ime...
Jednom prilikom, a to je bilo kad je jedan drugi Grulin đak dobio na poklon nožić na sklapanje, nastavnik Grule je u tišini i sa nevjericom gledao dobrih nekoliko minuta kako se gola ženska rezbari u drvu klupe, prije nego je vaspitno djelovao. Pogodićete: uvaćen za bafe, odveden je novopečeni umjetnik pravo kod direktora. Na pitanje zašto je to uradio, rekao je da: "Nije moga izdurati jer je vidio ednu drugu sa premalim sisama u razredu pored." Veli da se i pokojni Grule slatko nasmija kad je čuo odakle umjetniku inspiracija...
Anegdotama možda i nije bilo mjesto u ovom sjećanju na Nikolu Grulovića, ali ih je - kao i u svakoj drugoj školi ili kod svakog drugog nastavnika - bilo koliko hoćeš. Bile su dio njegovog života, baš kao što je i on bio važan dio našeg. Bila je privilegija biti njegov đak...
Hvala Vam na svemu, druže nastavniče...
Oćete opet nazad na amarkord?
 |
